Feeds:
Posts
Comments


Mislim, Yearbook spika je sad već sooo old news, ali nisam mogla odoliti probati nešto. Mislim, svi kažu da sam ista stari, ali na ovoj slici sam pljunuta on. Ne mogu sad iskopat nigdje tu njegovu sliku iz mladih dana, al mozda jednom budem :)

Ne vjerujem u slučajnosti

Generalno gledajući, strašno sam sretna osoba. Imam taj neuništivi optimizam, i strašno sam zahvalna što je tako predano utkan u mene. No naravno, s vremena na vrijeme dođe taj neki period kad se osjećam tako jadno, loše, kad najčešće se skvrčim u krevetu i mirujem dok malo ne bude bolje. No, ono što je sve nevjerojatnije mi je činjenica da takvi trenuci sve češće završavaju potpuno neočekivanim prevratima.

Hoću reći da tu neku svoju bedaru u zadnje vrijeme ne pokušavam zatomiti, niti se strašno trudim pronaći način da iz nje izađem. Istovremeno, ZNAM da je tu samo privremeno i da će otići. I da samo trebam biti otvorena za opcije koje će je ukloniti. I da vrijeme kad si u bedari nije stvoreno da bi se još dalje bedirao/la i udaljavala od ljudi, već da ako se u takvom stanju iskreno otvoriš pozitivnim ljudima, da ćeš dobiti neočekivanu nagradu. U kojem obliku, bogtepitaj. Ali, da. Doći će, gotovo instantno.

U zadnje vrijeme skidam si za pred spavanje neke price/razgovore/intervjue za slusat… Uglavnom neke ozbiljne teme, al’ ponekad se zazelim i neceg veselog. I tako stavim ja malo slusat cara Bill Hicksa. I zaspem eventually. Usred noći budim se… čujem neki glas i razaznajem riječi… A lot of… Christians wear … crosses around … their necks. You think … when Jesus comes back, he ever … wants to see … a fucking cross?

Video: Husky Sings Gwen Stefani

Sad Dalija Saru pokušava naučiti da pjeva.
O ne, nabit će djetetu komplekse.

Nakon kave, cohousing

Baš je fino kad se rano digneš. Tako da sam eto otišla sjest na čaj (al nisu imali zeleni, pa sam ipak uzela kavu), te sam prolistala današnju Slobodnu i Jutarnji. Među pustim gluparijama izdvojile su mi se dvije vijesti: jedna o tom kako su na sarajevo FF dva slovenska filma: jedan snimljen u stanu od režisera, a drugi je 60minutna depra sa 4 glumca. Nema se para… to postaje očitije na svim frontovima. Po svijetu se već dobrano krešu budžeti za kulturu (Kanada, UK)… globalna depresija, pa to ti je.

Da, a svijetla točka današnjih novina je članak u Jutarnjem o cohousingu: cohousing.com.
Frankly, my dears, mislim da je to budućnost stanovanja: desetak kućica sa zajedničkim prostorijama i co-kuhanjem, pranjem i uzgajanjem organske hrane. To naravno, kad svi postanu dobrano svjesni globalne depresije, pa to bude jedini logični potez koji će si populacija moći priuštiti. Jer da su ljudi spremni na velike promjene, makar one bile izuzetno dobre, nisu… dok ih se ne prisili na to.

Nakon jutarnje vožnje (ispit mi je 1.9.) naiđoh na sladak članak u kojem žena opisuje iskustvo rada u sex shopu, a počinje nekako ovako:

“A youthful, 50-something firecracker in mom jeans, she marched in and scanned the shelves. “I have three sons and a husband. I need a vibrator that is completely silent. Do you hear me? Com-plete-ly si-lent.” Nastavak

A koju minutu nakon nabasam i na tekst Lebowskog o “ženskim vinima”.
Ako ovo Kos ne prokomentira, neće niko :)

Variety je žestoko iskritizirao Matanićev film ”Kino Lika” (teaser). Kritičarka Alissa Simon tvrdi kako film igra na jeftine gadarije te kako kod gledatelja izaziva gnušanje. (Ma tko bi rekao da scena gdje žena moli svinju da je poševi može tako djelovati…, op. moi) S njom se slažu još neki svjetski kritičari, a Matanića kritika opće ne pogađa, piše Javno

How woman policeman would look making an arrest. It was taken in 1909.

Šta sam ono rekla

Rekla sam da ću opet počet pisati. Blog. Dnevnik. Nešto. Online.
Pokušavam već duže vrijeme shvatiti zašto mi je to toliko teško. Ali da to objašnjavam vama i sebi, svi bi skupa pomrli od dosade. Pa bi to bio jedan ekspresni kraj ovog bloga, a to bi bilo stvarno glupo. Tako da… happy thoughts, clean start… i sve to skupa.

Enivej … možda se ponavljam, ali…

« Newer Posts