Rekla sam da ću opet počet pisati. Blog. Dnevnik. Nešto. Online.
Pokušavam već duže vrijeme shvatiti zašto mi je to toliko teško. Ali da to objašnjavam vama i sebi, svi bi skupa pomrli od dosade. Pa bi to bio jedan ekspresni kraj ovog bloga, a to bi bilo stvarno glupo. Tako da… happy thoughts, clean start… i sve to skupa.
Enivej … možda se ponavljam, ali…
Ma super si, moras mi odat foru povratka inspiracije, ja sam svoj blog skroz zapustio. Cak skoro nit ne fotkam vise, a znao sam da se sve prasilo kako bi imao nove fotke za postove. Malo mi krivo al nikak mi ne dolazi inspiracija, eeee da mi je kakvu muzu nac vec bi to nekak islo…
Nego daj mi odaj tajnu, kako vratit zelju za bloganjem?
Hm… mislim da je ključ u tome da vjeruješ da imaš nešto dati, podijeliti sa drugima. Meni se čini kao da sam se ja na intimnom planu zadnjih godina pregrupiravala, bila pomalo zbunjena, i da bi bloganjem samo iživcirala sve ljude koje poznam. Ovako sam većinu poštedila tog rollercoastera, a samo uži krug uživo gnjavila